насловна управа диригент солисти репертоар чланови други о нама галерија

"Хор младих певача из Србије, из града Новог Сада, при Храму Св. Апостола Павла у Петроварадину, с правом носи име Светог Романа Слаткопојца."

Наталија Мешчерјакова, музички критичар и професор Ростовског Конзерваторијума, главни и одговорни уредник музичког програма Радио Русије - Ростов на Дону

Шта још пишу о нама.......

 

Ovacije za novosadske pevače

NOVOSADSKI DNEVNIK, 25. Oktobar 2007.

GOSTOVANJE HORA „SVETI ROMAN SLATKOPOJAC” U RUSIJI

 

   Novi Sad je grad sa dugom i razvijenom tradicijom horskog pevanja, koju i danas nastavljaju ovdašnji brojni vrsni i renomirani horski ansambli. Stoga ne čudi što se u takvoj sredini pojavljuju stasavaju i novi sjajni horovi, od kojih se takođe mogu očekivati veoma visoki izvođački dometi.

   Takav je slučaj i sa trenutno najmlađim novosadskim vokalnim ansamblom, mešovitim horom «”Sveti Roman slatkopojac”», koji je, upros činjenici da je formiran relativno nedavno, već ostvario izuzetno zapažene uspehe i u zemlji i u inostranstvu. Hor «je osnovan početkom prošle godine pri petrovaradinskom Hramu svetog apostola Pavla, pod dirigentskim vođstvom đakona Petra Kojića. Kako objašnjava Kojić, članovi hora «su mladi pevači, članovi nekadašnjeg istoimenog dečjeg crkvenog hora, koji je učestovao na liturgijama. Posle kraće pauze u delovanju, članovi hora, sada stariji i pevački zreliji, ponovo su se našli na okupu, ozbiljno prionuvši na rad u horu i vežbanje.

- Veoma je važno što u horu imamo veoma mladu pevačku ekipu, čiji je prosek starosti 23 godine - kaže Kojić.- Osim što vole da pevaju, oni se veoma dobro razumeju i druže a kada imate harmoniju među ljudima imate je i u muzici. Sa njima je i nas nekoliko starijih pevača, tako da zajedno pevamo i prenosimo na njih svoje iskustvo i znanje. Od septembra prošle godine horom diriguje Evgenija Vladimirovna Kojić, a tada hor počinje sa intenzivnim radom, proširujući i obogaćujući repertoar na kojem se sada, uz dela duhovne muzike nalaze i svetovne kompozicije srpskih kompozitora Mokranjca, Stankovića kao i ruskih autora Bortnjanskog, Česnokova, Dubenskog i drugih.

   Posle zapaženih koncerata u Novom Sadu, Hor je gostovao u Ukrajini i u Rusiji, a njihovi koncerti naišli su na izuzetno dobar prijem publike i kritičara. Mladi novosadski horisti su najpre boravili u Kijevu i pevali u Kijevopečerskoj Lavri. Posle toga, novosadski hor je gostovao u Rostovu na Donu i u obližnjim gradovima Novočerkasku, Taganrogu, Staročerkasku i u Šahtiju, učestvujući takođe i u liturgijama u tamošnjim hramovima: u Voznesenskom katedralnom saboru Svevelike vojske donske u Novočerkasku (treća po veličini crkva u Rusiji), u Atamanskom hramu Svetog kneza Aleksandra Nevskog, kao i u Rostovskoj katedralnoj crkvi, Pokrovskom saboru u Šahtiju i u Staročerkaskom manastiru.

   Večeras koncert u Gradskoj kući Hor će se ponovo naći pred novosadskom publikom, na koncertu koji je najavljen za večeras u Gradskoj kući sa početkom u 20 časova. Ovaj koncert namenjen je kako novosadskim ljubiteljima horske muzike, tako i dobročiniteljima hora, koji su pomogli njihov odlazak u Rusiju. Nakon toga, početkom novembra u goste novosadskom horu dolaze članovi Hora Atamanskog hrama iz Novočerkaska sa solistima, tako da će 3. novembra oba ansambla zajedno nastupiti u novosadskoj Sinagogi, a najavljeni su i njihovi koncerti u Beogradu, u crkvi Svetog Marka, kao i u Zrenjaninu i u Beočinu. Posle toga, hor čekaju i novi nastupi u zemlji, kao i novo gostovanje u inostranstvu u Austriji i u Nemačkoj, gde su zakazani koncerti u Beču, Nirnbergu i u Minhenu.

   Koncerti novosadskog hora u Rusiji naišli su na izuzetno topao prijem publike. - Utisci sa ovog gostovanja su izvanredni - kaže rukovodilac hora Petar Kojić.- Mi smo znali da ćemo dobro pevati i mogli smo da pretpostavimo daćemo tamo biti lepo dočekani, ali prijem slušalaca je bio takav da prosto nismo mogli da verujemo. Posle koncerata dobijali smo prave ovacije, ljudi su nas veoma toplo primili, prepoznavali su nas i pozdravljali na ulici. Publika je posebno bila iznenađena činjenicom što je naš hor toliko mlad, oni nisu mogli da veruju da naši članovi nisu profesionalni pevači. Novine su pisale o našim koncertima, zvali su nas da gostujemo u TV emisijama, o našem gostovanju je pisao i moskovski časopis Kultura, a rostovski Radio Don je našim koncertima posvetio tri polučasovne emisije. Dobili smo i pozive da ponovo dođemo u Rusiju. Trijumfalni uspeh gostovanja u Rusiji bio je dobar podstrek za dalji nastavak rada i za nove koncerte.

 

 

Научно-Техническая Библиотека

Южно-Российского Государственного
технического университета (Новочеркасского
политехнического института)

Погледајте сајт о наступу нашег хор на следећи линк:

http://lib.npi-tu.ru/news?newsid=56

 

 

MUZICKA EMISIJA   KOMPANIJE   DON TR (RTV ROSTOV NA DONU)

Emitovano na 1. kanalu radija  u petak 20.jula 2007.

Emisiju vodi profesor  rostvoskog  konzervatorijuma  “Sergej Rahmanjinov” i  glavni I odgovorni urednik

muzickog programa  Radio Rostova g-dja  Natalija  Meshcherjakova

 

(Emisija pocinje  audio snimkom pesme  Tamo daleko  u izvodjenju  Hora)

   Hor mladih pevaca iz srpskog grada Novog Sada  pri Hramu sv.ap. Pavla  u Petrovaradinu , s pravom  nosi ime svetog Romana Slatkopojca!   

   Ovo su potvrdili svojim pevanjem  na koncertu prosle srede  u Novocerkasku,  pod prelepim svodovima  starog zdanja , carskog Oficirskog doma    u kojem  se danas nalazi Centralna  biblioteka koja nosi ime Puskina.

     Svoj program , mladi ansambl, koga osim mladosti I entuzijazma, karakterise i  lep I odnegovan horski zvuk, pod upravom  Evgenije  Kojic , nije slucajno  svoj nastup zavrsio

bas srpskom pesmom  Tamo daleko , u obradi svog umetnickog rukovodioca.Tamo daleko, zvuci pesma na pevajucem srpskom jeziku, a u prevodu na ruski jezik znaci: “ Tamo daleko je moje srce , moja Srbija…”!No , kako je lepo primetio voditelj koncerta, dirigent novocerkaskog Sobora ,  Aleksandar Vlasov :posle tako toplog susreta  sa gostima iz te prijateljske balkanske zemllje, rastojanje  medju nasim drzavama  se rapidno smanjila.

  I to sve  moze se reci, druzeljubivim nastojanjima umetnickog rukovodioca Hora , rodjene Novocerkaskinje Evgenije  Kojic  i  njenog supruga i istomisljenika , pevaca i dirigenta   i profesora knjizevnosti  Petra Kojica.

   I  ne  obaziruci se  na sasvim  nedruzeljubivi  prijem i odnos od strane carinika I  pogranicne sluzbe, koja je svojim  ponasanjem sokirala nase goste  , kako je rekao I P. kojic: “ Publika je ovde prerkrasna I radi nje  smo smogli snage da  odrzimo najavljeni koncert.  Imali smo  takve probleme na granici , das mo  cak ozbiljno razmisljali da se vratimo nazad, Prosto uzas! Drzali su nas 6 i po  sati na granici. 

  Za razliku od pogranicne sluzbe, publika  u Novocerkasku je neuobicajeno toplo primila goste iz Srbije i  dirigenta  Evgeniju  Kojic  ( devojacki Petrenkova )  I pozdravila dugim aplauzima  I ovacijama. Sigurno je da su mnogi dosli  da pozdrave svoju zemljakinju koju poznaju od detinjstva , kako je to i iz publike rekla Tatjana Nikolajevna Leonova  : “Od detinjstva je mnogo volela muziku. Zavrsila je u Rostovu  klavir i horsko dirigovanje  a zatim na Moskovskom univerzitetu ,teologiju, ali je od detinjstva pevala u crkvenom horu a poslednjih deset godina  je vodila hor kod nas.

   I eto  u kratkom roku ,Evgeniji Kojic  , pijanisti i hormajstoru   u jednom licu  posrecilo se da napravi za divljenje mnogo! Mladi ansambl uspesno nastupa sa opsirnim repertoarom , ne samo crkvene bogosluzbene muzike vec i svetovne muzike. Tu su kako ruske, tako i srpske pesme  koje sun am bliske svojim opsteslovenskim lirizmom  I pojedine ruske pesme  na kojima su izgleda vaspitavane  mnoge generacije , cak i Srba!  Sigurno zato , sa tako  mnogo muzikalnosti  I osecanja zvuci hor zajedno sa svojim solistom , tenorom Markom Rodicem u staroj ruskoj pesmi   Nje slisno  sumu gorodskogo.  Ono sto je zapanjujuce i sto  odusevljava je cinjenica da ne samo mladi solista Marko Rodic , vec i igroman deo pevaca nisu stekli  profesionalno vokalno muzicko obrazovanje i nisu po profesiji  vukalni muzicari! Rodic, naprimer studira ekonomski fakultet. Mnogi su nedavno maturirali a neki jos uvek pohadjaju gimnaziju , ali ih vezuje nepodeljen interes , a to je ljubav prema horskom pevanju!  To je najvise odusevilo  izapanjilo  novocerkaske melomane. Tako je  posle koncerta , slusateljka  Tatjana Vasiljevna Sinjelnikova izjavila : Prekrasan koncert, koji ce se jos dugo pamtiti! Ocigledno da se u Srbiji posvecuje  mnogo paznje mladima i njihovom muzickom vaspitanju. Kako verovati da ovi pevaci nisu  ucili solo pevanje!?

   Mladi pevaci su bukvalno  potresli publiku svojim prekrasnim glasovima, prirodnim manirom zvucanja, osecajnoscu pevanja  i zapanjujucim entuzijazmom! I oni sami  nisu krili odusevljenje  pri susretu sa  novocerkaskom publikom, kako nam je rekla mlada solistkinja Hora , Vanda Marijanski.  Bez obzira na to sto ima samo 16 godina , Vanda je nedavno postala laureate velikog nacionalnog takmicenja  solo pevaca Srbije , odrzanog u Beogradu.

Odusevilo me je  to sto je bilo toliko mnogo publike i sto su tako prihvatili nase pevanje,  rekla je Vanda.  Medju solistima se narocito istice  Nikola Basta ,baritone koji  je odusevio sve svojim pevanjem  Utverdi Boze , 12 razbojnika i  Slavim Platova geroja.

                                                                                            (muzicki prilog – snimak)

 Mnogi slusaoci su bili   izenadjeni  i odusevljeni   izvodjenjem cisto donskih kozackih pesama   od strane  mladih Srba  i to na  donskoj zemlji! Medjutim, za  samu Evgeniju Kojic dirigenta interesovanje  za ruske kozacke pesme , nije  iznenadjenje: “ Srbija je zemlja, koja , kako mi se cini vise od svih voli ruski narod. To se moze videti i po odnosu ljudi  prema ruskom coveku pojedincu,m koji se nadje u Srbiji. Tamo imam mnogo prijatelja i uopste ne osecam da sam u inostranstvu. Tako i nasi pevaci  dobro poznaju rusku knjizevnost, kulturu,muziku. Tamo su obavezna lektira u skolama: Puskin, Tolstoj,  Cehov, Dostojevski , Solohov, Bulgakov i dr. S druge strane , Srbija je zemlja u kojoj ljudi vole horsko pevanje I mladi su ponosni na to sto pevaju u nekom hour. To je nesto sto je danas retkost, a u Srbiji je to normalno!

                                                                                 (muzicki prilog sa koncerta)

 

  Mozemo sa sigurnoscu  reci sto koncertni program Hora “Sveti Roman Slatkopojac”  iz Srbije  koji nije samo nastupio u Novocerkasku, vec i u Sahtiju i Rostovu a isto pevao na liturgijama.

 U novocerkaskom Soboru i Hramu  Aleksandra Nevskog, da ce  ti nastupi i program biti  zalog buducim susretima sa ovim mladim i uspesnim horom  o kome ce se tek pisati.  

 I na kraju , mozemo jos jednom da uzviknemo kao mnogi medju publikom, na koncertima:

   “ Kakvi mladi  i  veliki   talenti !”

 

 

JUG TAIM

NOVOCHERKASKI NEDELJNIK

(br 23 od 1 – 7. avgusta 2007.)

 

Pise: Elena MEZINA

 

NASI GOSTI  -- BRACA SRBI

Saborni trg.  Ponoc.   Na stepenistu ispred Voznesenskog hrama razleze se divno horsko pevanje : “ Utverdi Boze, veru pravoslavnih hristijan”, zatim zvuci   “ Po Donu guljaet…” , “Pesma atamana Platova”…

Zakasneli prolaznici  zure da saznaju ko to peva? Srbi!

O, braca Sloveni!  Pocinje bratimljenje.

 

   18. jula  po pozivu  hrama Aleksandra Nevskog u Novocerkask su dosli gosti iz Srbije -  hor mladih  “Sveti Roman  Slatkopojac” pri Hramu svetog apostola Pavla u Petrovaradinu. Ovaj hor void Evgenija Kojic.  Mi je znamo  i pamtimo kao Evgeniju Vladimirovnu Petrenkovu  dok je deset godina vodila hor  u hramu Aleksandra Nevskog. Sada , igrom sudbine , zivi u Srbiji i eto vec osam meseci rukovodi  svojim novim ansamblom. Vec na sam dan dolaska ,  ovaj hor mladih , okupio je slusaoce  u sali biblioteke   koja nosi ime Puskina. Za vreme boravka na  donskoj zemlji , Hor je dao koncerte u Dvorcu kulture “Oktobarski” , u  ogromnom Holu Juznoruskog drzavnog univerziteta,  u hramu  Pokrova  Bogorodice  u gradu Sahtiju , pevao je I u hramovima Starocerkaska  i  Rostovskom  Saboru , a isto tako  ucestvovao na svetim Liturgijama u  Voznesenskom saboru Svevelike vojske donske  i atamanskom hramu  sv. Aleksandra Nevskog.

Koncertni program Hora , sastojao se iz dva dela. U prvom delu je bila duhovna muzika srpskih I ruskih kompozitora. U drugi deo   koncertnog  programa  usle su srpske i ruske pesme a  takodje I kozacke pesme  u  obradi E, Kojic.  Hor je osvojio srca slusalaca.  Posebno ocaravajuce zvuce glasovi  solista :  akvarelni lirski tenor Marka Rodica , koji je pevao  pesmu “Odnozvucno gremit kolokoljcik” ,  brokatni mecosopran  Vande Marijanski ,  bariton Jovana Skendzica  i Nikole  Baste. Svi solisti su veoma mladi   i  ako njihovo pevanje zvuci profesionalno , oni ipak nisu profesionalni pevaci . oni su studenti  pravnog fakulteta  i ucenici liceja.

  Za osam meseci rada sa ovom omladinom, talentovani  hor majster  E. Kojic  uspela je da  napravi  slozan ansambl  sa ogromnim repertoarom.

 Koncertne nastupe Hora je vodio  A.I. Vlasov koji je postao i organizator susreta  I boravka gostiju u  Novocerkasku. Ovaj docek  bi bilo tesko realizovati bez donatorske pomoci  Juznoruskog drzavnog univerziteta , Zajednice patronata  hramova  grada Novocerkaska  I privatnih lica.  Mladim ljudima  ovog  divnog hora  svidela se donska zemlja i  ljudi. 

Odlazeci iz Rusije  , oni su u svojim srcima  poneli  toplu i bratsku ljubav prema ruskom narodu.

 

 

Новочеркаске ведомости 25 – 31. јул 2007

Културна посета

Дани хорског певања

Прошле недеље Новочеркаск је посетио Мешовити хор „Свети Роман Слаткопојац„ (диригент Евгенија Којић) из српског града Новог Сада. Хористи су дошли у престоницу донских козака по позиву Новочеркаског архијерејског намесништва. Концерти хора, у програму је била руска и српска духовна музика, су организовани у централној библиотеци Ас. Пушкина, Дворцу културе Октобарски и холу Јужноруског државног универзитета. Осим тога, верници су могли чути хор из Србије и на литургијама у Катедралном сабору Свевелике војске донске и храму Александра Невског.

 

 

NEDELJNI LIST “21. KANAL“  (25. jul – 31.avgust)

Piše: Pavel Zaharov

IZ SRBIJE S LJUBAVLJU RUSIJI    

 

Secamo li se mi jos uvek ko su to Srbi, pravoslavni juzni  Sloveni? I kako je Rusija, velika, mocna, pravoslavna drzava , u carskim vremenima, uvek  pribegavala u pomoc  i  podrzavala ih? Ispred mene je  program koncerta na srpskom jeziku stampan cirilicom! I ja sa divljenjem saznajem kako mi je tekst koji citam, razumljiv!! “Srbi se sa ogromnim simpatijama odnose prema svemu sto je rusko“ rekla nam je  nasa zemljakinja, rodjena i odrasla u Novocerkasku, Evgenija Kojic, koja sad zivi u Srbiji I koja je dosla u nas  grad sa svojim horom ljubitelja muzike “Sveti Roman Slatkopojac”. Sastav hora, uglavnom cine studenti uiverziteta i ucenici  gimnazije. Hor  je osnovan pri hramu Sv. Ap. Pavla u Petrovaradinu, koji se nalazi u okviru grada Novog Sada, hor postoji kratko vreme , a  clanovi hora dolaze na probe  i  nastupaju sa ogromnim entuzijazmom.U horu ima preko 35 clanova, a u nas grad je  doslo 25. Svi su oni odrasli I vaspitavani u hramu Sv. ap. Pavla  od detinjstva. Zajedno sa njima su dosla i dva svestenika , prota B. Sovilj  i Prota  D. Vidakovic, a isto tako i djakon koji peva sa njima , profesor Petar Kojic . U Novocerkask , hor je dosao popozivusabornog  hrama Sv. Aleksandra Nevskog, gde je Evgenija Kojic ( devojacki Petrenkova , kako  je poznata u nasem gradu) rukovodila horom do 2006. godine.Vazno je napomenuti , da  je Srbija  pravoslavna  zemlja I da molitveno pojanje u hramovima, sigurno isto tako zvuci, kao i  u nasim crkvama! Svoj prvi koncert, Hor je odrzao 18.jula u Sali Centralne gradske biblioteke koja nosi ime Puskina.  Koncert je bio uz dva dela i prakticno je trajao  sat i po bez pauze. Muski deo  Hora je bio odeven u strogo crnim odelima,i belim kosuljama kolje su ukrasavale    svecane ,bordo leptir masne. Zenski deo hora  je bio u dugim  bordo haljinama , elegantnog kroja sa belim cipkastim kragnama. U prvom delu, sastavljenom od duhovnih kompozicija , prvo je zazvucala  molitva:”Oce nas”i publka je  sledeci primer  srpskih svestenika  ustala .Zatim je sledilo Aliluja , Svjati Boze i druge.   Molitveno pevanje Hora, trajalo je  40 minuta a interpretacije su bile veoma angazovane  i osecajne. A u drugom delu su zazvucale srpske i ruske   pesme/, pri  cemu je, kako je primetio voditellj koncerta  A. Vlasov: Neke nase narodne pesme, mi smo vec zaboravili, a u Srbiji se jos pevaju.” Slusaoci su sa ogromnim odusevljenjem prihvatili, narocito ruske pesme: Nje slisno sumu gorodskago, Odnozvucno gremit  kalakoljcik, Po Donu guljaet i druge. Motivi srpskih pesama, u nekoliko se razlikuju od ruskih. U njima je vise evropskog uticaja, ali takodje je prisutna  slovenska tuga dugo ugnjetavanog naroda. Takodje je vazno napomenuti da je delegacija Srba dosla u nas grad u 8 sati ujutro, umesto prethodne veceri i das u isti dan , iako veoma umorni od puta, odrzali koncert. Posle koncerta, slusaoci nisu hteli da se razilaze, pa je Hor  na bis otpevao jos  Hristos voskrese i pesmu posvecenu donskim kozacima Slavim Platova  geroja,  a zavrsio je sa mnogaja ljeta. Evgenija Vladimirovna Kojic, otisla je u Srbiju, moze se reci nedavno. U svije vreme, ona je  zavrsila  odsek klavira I odsekj horskog dirigovanja  Rostovskog muzickog ucilista a zatim teologiju na Sveto Tihonovskom  fakultetu Moskovskog drzavnog univerziteta.Dugo je bila dirigent hora  hrama Sv. Aleksandra Nevskog a jedno vreme  i Sobora svevelike vojske donske.Srpski hor je daoi jos nekoliko koncerata u gradu a tom broju treba jos  dodati  ucesce u dve Liturgije, u Soboru  i u hramu Aleksandra Nevskog. Za ovo gostovanje u nasem gradu i rganizaciju nastupa ulozen je  veliki napor i trud kako sve bilo kako treba. U osnovi  gostovanje je  bilo  finansirano i na racun samog hora . Pre koncerta u prodavnici knjiga u krugu Biblioteke, mladi clan Hora je pozeleo da kupi sabrana dela Puskina , kako bi ih citao u originalu! Nacionalne ideje panslavizma i slovenofilstva  opet ce malo po malo poceti da se bude I u nasem drustvu.Ali, one mogu ojacati I privucu sebi mnogo istomisljenika samo uz pomoc stabilne vlasti u nasoj zemlji. A Slovena, koji sebe osecaju kao takvim i kojima nije potrebno budjenje, samo u Evropi, ima veoma mnogo!    

 

 

АКИ – АГЕНЦИЈА КУЛТУРНИХ  ИНФОРМАЦИЈА – МОСКВА

„Тамо далеко....“ али и блиско, блиско

23.08.2007. Новочеркаск.

Област посетио професор књижевности из Србије , Петар Којић

„Не треба много мислити, треба много волети “, рекао је гост Ростовске области,професор књижевности из Србије, из града Новог Сада, у прошлости београдски оперски певач, Петар Којић, кад се повела реч о томе са каквим разумевањем и осећањем он изводи руске народне песме, романсе, арије. Пева и козачке и то оне које и у самој Русији не уме сваки певач отпевати тако што би од слушалаца аутентичних житеља Дона, добио признање и усклик: ЉУБА! Он је певао козачку народну „По Дону гуљајет“ тако што мало ко може да посумња у његово козачко порекло. Но одмах затим пева и познату српску песму „Тамо далеко“. И одмах је постало јасно да чак и у вољеној Русији, Којић ни на секунду не престаје да мисли на своју Србију.

Говорећи о љубави, он је имао у виду не само ту срдачну симпатију коју Срби традиционално гаје према свему што је руско, посебно у култури. О томе је говорио и на радио емисији „ Музички салон“ коју води на државном каналу РТВ Дон , доцент Ростовског конзерваторијума , Наталија Мешчерјакова. Петар Којић на Дону није први пут, почевши од 1994. године ,много пута је наступао на сценама Ростова ,Таганрога, Новочеркаска. Овде, међу музичким уметницима, нашао је пуно пријатеља. Но, ко би могао претпоставити да ће једна од њих после толико година постати његова супруга Евгенија, бивши студент Ростовског уметничког училишта и Свето-Тихоновског универзитета Москва, некад је била најобразованија у сфери богословља, међу диригентима ростовких хорова – приметио је диригент новочеркаског Катедралног сабора, Александар Власов - десет година она је била диригент новочеркаског сабора Светог Александра Невског, док... док је Петар није одвео у своју далеку Србију.

У Новом Саду, наша земљакиња је основала хор младих Свети Роман Слаткопојац, при храму Светог апостола Павла. Овај ансамбл је већ стекао популарност међу поклоницима духовне и световне музике у Србији. Добио је позиве на међународне фестивале, али пре свих Евгенија је желела да хор представи пред својим новочеркасцима. То је у суштини ,прво гостовање младог музичког ансамбла. Али у Новочеркаску су их примили тако топло и са радошћу што певачи из Србије, при поласку нису могли уздржати сузе.

„Ја сам их упозорио кад смо се припремали за Русију: У почетку ћете се зачудити ,чак и разочарати оним што будете видели ,али запамтите – нема народа искренијег и душевнијег о руског. Кад одлазимо из наше Србије, ми Срби са поебним осећањем певамо „Тамо далеко“, но и Русија је за нас увек близу. Уосталом, чему размишљати где су корени љубави наших народа,једног према другом, треба просто волети, рекао је на крају професор Којић.

Нона Мирзабекова

 

 

ПОЛЕ ЗРЕНИЈА ШАХТИНСКЕ ГРАДСКЕ НОВИНЕ

БР. 29 15 – 21.  ЈУЛА 2007. ГОДИНЕ

ОЧЕ НАШ У СРБИЈИ И У РУСИЈИ

ЗВУЧИ НА ИСТОМ ЈЕЗИКУ   

Аплаудирање у храму није  дозвољено , зато су  слушаоци  говорили

певачима: „Нек вас спасе Христос“

а код многих су у очима заискриле сузе

Оче Георгије, чула сам што за разлику од католика и протестаната, код православаца није традиција  организовати концерте у храму, чак и ако су  концерти духовне музике. Архијерејски намесник шахтинског округа и настојатељ саборног храма покрова Пресвете Богородице, шири руке: „Значи у традицији је...“

Из великог аутобуса у дубини саборне порте  изашли гости: млади људи у белим кошуљама, шарено обучене девојке. У позадини се виде тројица старијих у црним мантијама. Сваког од њих отац Георгије радосно дочекује као старе познанике. Молим баћушку да представи колеге које су дошле заједно са хором  „Свети Роман Слаткопојац“  из Србије из града Новог Сада. Најстарији међу њима, са истим крстом на грудима као код нашег оца Георгија  је протојереј, протопрезвитер, архијерејски намесник подунавски, Божо Совиљ. Са њим је протојереј Драган Видаковић и ђакон Петар Којић. Заљнимљиво је и то што о.Божо Совиљ и Петар Којић, нису само свештенослужитељи већ и професори. Први је доктор економије и предаје на новосадском универзитету етику менаџмента , а други предаје светску књижевност. У саставу хора су у основи студенти и ученици гимназије. Сви су они од детињства парохијани Храма  апостола Павла у Петроварадину и активно учествују у богослужењима. Хор је млад не само по саставу, основан не тако давно али је постао познат не само у отаџбини већ и изван ње. Недавно су добили позив да наступе на концертима у Аустрији и Немачкој. Али, млади певачи су одлучили да за почетак пођу браћи Словенима у Русију и према нашој земљи  гаје најтоплија  осећања.  Неки од њих су пролетос већ наступали у Москви.Сад су дошли код нас на Дон по позиву грађана Новочеркаска (диригент Хора, Евгенија Којић је наша земљакиња, рођена у Новочеркаску). У  оквиру те посете, одлучили су да дају концерт и код нас у Шахтију. Међу окупљеним слушаоцима, примећујем музичаре, руководиоце ум етничких школа. Њима, професионалцима је двоструко интересантније слушати уживо духовну музику и упознати се са  музичком уметношћу братске земље.Превод, наравно ником не треба, јер је језик богослужења у Русији и у православној Србији исти – црквенословенски. Но, композиције на текстове познатих молитви, звучале су  тако необично. У програму концерта су се нашла дела познатих руских композитора као што су: Чесноков,  Бортњански, Давидов ски. Несвакидашњи је био начин извођења. За разлику од  уобичајеног певања на богослужењима, извођачи су  певали  више надахнуто користећи своје гласовне могучности. Заједно са чудесним гласовима певача то оставља такав утисак, који се ни са чим не може поредити.

Ако би  композицију „Утверди Боже веру православних христијан“ тако отпевали  у концертној сали , публика би сигурно, френетично аплаудирала и узвикивала „Браво!“. Али пред почетак концерта  публика је упозорена да у храму није дозвоњено аплаудирање. У замену за овације, чуло се само : “ Нека вас спасе Христос !“ Код многих, не само  парохијана – верника, већ и код свештенослужитеља  у очима су заискриле сузе.

Елена ШУПЕГИНА

 

 

ИЗВЕСТИЈА – ШАХТИ БР 149 04.08.2007

ИКОНУ СВ. САВЕ СРБИ ПОДАРИЛИ ШАХТИЈУ

ОД СУСРЕТА СА ШАХТИНЦИМА КОД ХОРА „СВ. РОМАН СЛАТКОПОЈАЦ“

ОСТАЛИ НАЈСЈАЈНИЈИ УТИСЦИ...

ДОН ТР БР. 34 22.08.2007.год

РАДИО ТВ РЕВИЈА

ПРИЈАТЕЉИ, ПРЕКРАСАН ЈЕ НАШ САВЕЗ

Увек нераздвојни и заједно Србија и Русија – сестре једне крви...

РТВ Дон ТР   (интернет сајт)  http:/news.webrostov.ru/cult/3546734

Новости – култура

У граду Шахтију одржан концерт руске и српске духовне музике

Концерт руске и српске духовне музике одржан је 19. јула у шахтинском Сабору Покрова Пресвете Богородице.

Извођач – хор Свети Роман Слаткопојац

Ансамбл је основан при храму Светог апостола Павла у Петроварадину – Нови Сад (Србија). Хор је сачињен од ученика Гимназије „Јован Јовановић Змај“ и студената Новосадког универзитета.

Наступи у Русији су прво гостовање ван земље.Хор је такође узео учешћа у Божанственим литургијама у храму Св. Александра Невског и Вознесенском сабору града Новочеркаска.

- У хору су млади људи који треба да се упознају са руском кутуром и руским народом. Они воле руски народ, културу ,музику... – рекао је професор књижевности у гимназији Петар Којић.

- Веома сам радостан што је одржан овакав концерт, он показује да код наших словенских народа има много заједничког, рекао је Архијерејски намесник шахтинског округа протојереј Георгије.

 

webmaster mitzon@gmail.com